Ovim priopćenjem dajemo kratak osvrt djelovanja Reformirane kršćanske (kalvinske) Crkve u Hrvatskoj za 2010.g.
Potrebno je istaknuti kako je Reformirana Crkva povijesna vjerska zajednice čiji konfesionalni identitet proizlazi iz reformacije 16.st. Organizirano djeluje na području Hrvatske od 16.st. Konfesionalni identitet je temeljen na Svetomu pismo i cijeloj kršćanskoj tradiciji koja ima uporište u Bibliji. Reformirani vjernici se klanjaju samo i jedino jedinomu Bogu u Trojstvu, Trojstvu u Jedinstvu; nepomiješane Osobe, niti podijeljene Biti. Temelje je poslanja navještaj Radosne vijesti odnosno evanđeoske Kristove poruke. Nauk Svetoga pisma, kako je to pojašnjeno u vjeroispovijedanjima, predstavljeno u rubrici "o nama", temelj je nauka.
Reformirana Crkva u Hrvatskoj je najstarija zajednica reformirane (kalvinske) konfesije na području Hrvatske, ujedinjuje 24 Crkvene općine, 17 zajednica vjernika, te je ustrojena po sinodalno-prezbiterijalnom ustroju i organizirana u dva Seniorata.
Reformirana Crkva je nadnacionalna vjerska zajednica. Članovi su; Hrvati, Mađari, Česi, Slovaci, Nijemci, Austrijanci i dr. Multietničnost je naše bogatstvo, i pokazatelj istinskog poslanja Crkve.
Iako je Reformirana Crkva u Hrvatskoj mala vjerska zajednica, u europskim i svjetskim razmjerima to je jedna od najvećih organiziranih Crkava. O djelovanju Crkve možete i dalje čitati na našim web stranicama, a sažetak i izbor možete pročitati u izborniku vijesti pod naslovima iz života Crkve u inozemstvu i tuzemstvu, te arhivi tekstova. Crkva je članica više međunarodnih asocijacija među kojima su Svjetska zajednica Reformiranih Crkva, Europska zajednica Reformiranih Crkava, Zajednica Protestantskih Crkava Europe, Svjetsko vijeće Crkava, Konferencija EU Crkava, u Hrvatskoj je članica Ekumenskog vijeća Crkva te Hrvatskog biblijskoga društva. Uključena je u ekumenska nastojanja i među-religijski dijalog.
Odnos Republike Hrvatske prema Crkvi
Potrebno je istaknuti kako smo zadovoljni ustavnim i pravnim okvirom koji omogućuje nesmetan rad i djelovanje zajednice u okvirima Republike Hrvatske bez uplitanja politike u život, rad i djelovanje Crkve.
Od potpisivanja Ugovora o zajedničkim pitanjima i interesima sa Republikom Hrvatskom (2003.) bilježimo sve bolju suradnju i poštovanje. U ne tako davnoj prošlosti naši su vjernici često puta bili izvrgnuti diskriminatornim postupcima te segregaciji, od tog vremena odnosi se poboljšavaju, bilježe uzlaznu i kvalitetnu dimenziju, a naša nas država prepoznaje kao dio društvene zajednice. Kako odmiče proces demokratizacije i europeizacije sve se više može reći kako naša opstojnost u Hrvatskoj ima izgledniju budućnost.
Do sada bilježimo pozitivne odnose sa Saborom RH, Vladom RH, Uredom Predsjednika RH, pojedinim lokalnim dužnosnicima, te posebno ističemo djelovanje Komisije za odnose sa vjerskim zajednicama vlade RH čije je djelovanje afirmativno, stručno, pozitivno i pohvalno. Sve navedeno daje nam za pravo misliti kako se u Hrvatskoj usvajaju standardi koji osiguravaju vjerskim manjinama, kao što je naša, mogućnost afirmacije i života.
Komunistički grijesi
Potrebno je naglasiti, jer se o tomu u javnosti ne zna ništa, kako je za vrijeme komunističke vladavine Reformiranoj Crkvi oduzeto puno imovine i više škola, a neka su groblja devastirana. Kako je najveći dio naše imovine kupovan darovima vjernika te se aktivnosti ondašnjih vlasti trebaju nazvati pravim imenom; organizirana i sustavna pljačka!
Nakon demokratskih promjena počela je sazrijevati svijest kako je "oteto prokleto", pa je Hrvatska počela proces povratka pokradene imovine. Ispravljanje zločina i nepravdi koje je prouzročila komunistička vlast nikada se neće moći popraviti. Ipak pozitivni pomaci se uočavaju pa sa zadovoljstvom ističemo kako je dio naše imovine vraćen posebno u Slavniji i Baranji. Do sada je vraćen veći dio imovine sljedećim Crkvenim općinama ili gdje su nekad djelovale: Nijemci, dio naknade u Jankovcima i Čačincima, Velika Pisanica, Brekinska, Kopačevo, Bilje, Vardarac, Lug, Kneževi Vinogradi, Karanac, Kamenac, Kotlina, Suza i Zmajevac. Na žalost, kako su neke Crkvene općine ugašene, a vjernici se raselili ili su protjerani veći dio imovine nikada neće biti vraćen te ostaju trajan spomen diaboličnosti tog sustava.
Iako je povijest Reformirane Crkve prožeta društvenom izolacijom, mora se priznati kako se trend mijenja na bolje. Još smo daleko od standarda prakse i života za koje bismo mogli reći da su bez prigovora, ipak se uočavaju veliki pomaci na bolje. Potrebno je istaknuti kako svaki i najmanji incident ostavlja trajan i gorak okus jer se radi o ranjivoj skupini u društvu koja je zbog svoje posebnosti osuđena na višeslojnu izolaciju. U tom smislu moramo istaknuti povremene neugodne situacija prema članovima Crkve koji su pripadnici etničkih manjina. Oni su često puta u trostrukoj izolaciji (jezičnoj, etničkoj i vjerskoj), a to se u pojedinim pasivnim krajevima doživljava kao nedostatak, a ne bogatstvo. Potrebno je naglasiti kako se povremeno prema našim vjernicima koji su Hrvati stvara pritisak kako nisu dovoljno dobri i "pravi Hrvati", zato što ne pripadaju određenom religijskom opredjeljenju. Ovakvi primjeri na žalost svjedoče o tomu kako još uvijek ima puno mjesta za promjenu svijesti i ponašanja, ali i učenja osnovnih činjenica naše povijesti.
Domovinski rat i posljedice
Nažalost tijekom domovinskoga rata i agresije veliki je broj naših vjernika bio u izbjeglištvu i prognaništvu te im je trebala humanitarna pomoć. Mnogi su ostali bez svojih domova te im je porušena i opljačkana imovina, više je Crkvenih objekata porušeno, a imovina pokradena. Reformirana Crkva je s obzirom na štetu koja je nastala tijekom domovinskoga rata, na porušenu i pokradenu imovinu u postocima bila najviše pogođena od svih vjerskih zajednica. Nakon povratka i oslobođenja okupiranih dijelova naše domovine, počela je obnova zajednica na području Slavonije i Baranje, gdje je najveća koncentracija naših vjernika. Na žalost ispočetka je taj proces obnove bio bez pomoći države, pa je pomoć dolazila od vjernika sestrinskih Crkava iz inozemstva. Današnja je situacija bitno drugačija, pa tako bilježimo veliku pomoć koja dolazi od države. Na žalost, mnogi su objekti još uvijek u lošemu stanju, a neki potpuno porušeni i čekaju obnovu, kao što je to slučaj sa Reformiranom crkvom u Bilju.
Iako i sami imamo puno poteškoća svjesni smo kako postoje mnogi kojima je mnogo teže nego nama. Stoga je, u skladu sa mogućnostima, humanitarna aktivnost Crkve usmjerena u davanje podrške i pomoći članovima, ljudima sa kojima dolazimo u kontakt te institucijama koje su specijalizirane za tu svrhu.
Duhovni život zajednice vjernika
Duhovni život Crkve organiziran je oko temeljnih aktivnosti Crkvenih općina: Bogoštovlja, Proučavanja Biblije, Molitvenih sastanka, Kateheza, različitih tematskih predavanja i konferencija. Navedene aktivnosti se organiziraju na razini Crkvenih općina i Crkve.
Temelj je takove pobožnosti Bogoštovlje na Dan Gospodnji (koji je naš najveći blagdan, jer ga ustanovio sam Bog) te ostali veliki kršćanski blagdani vezani uz velika djela Božjega spasenja u Kristu. Vjernici se potiču na prakticiranje vjere u životu kroz molitvu i proučavanje Svetoga pisma, ali je nedjeljno Bogoštovlje temelj vjerničkog života.
Proučavanje Svetoga pisma u sklopu zajednice druga je bitna okosnica duhovnog života zajednice. Crkvene općine koje imaju organiziranu stalnu pastoralnu skrb tijekom tjedna organiziraju proučavanja Svetoga pisma kao bitan dio u procesu formacije vjernika.
Molitveni sastanci, okupljanja žena, kateheze te različita predavanja povezana sa religijskim i povijesnim identitetom često se organiziraju u sklopu Crkvenih općina.
Budući Reformirana Crkva ima dosta pripadnika etničkih manjina (od kojih su najbrojniji Mađari), kako bi se poštivalo njihov nasljeđe te identitet, često se organiziraju skupovi i predavanja koji afirmiraju njihove posebnosti. Model je integracije manjina nazočan u Reformiranoj Crkvi dugi niz stoljeća. Crkva svojim djelovanjem nastoji, iako to nije uvijek lako ostvariti, štiti te promicati posebnosti i potrebe svih članova. Ovakvim djelovanjem nastojimo, već dugi niz stoljeća, integrirati i očuvati posebnosti manjina.
KUM i RUŽA
Rad sa djecom i mladima odvija se na nivou Crkvenih općina, i putem Katehetskog ureda za mladež (KUM).
Crkvene općine, zavisno od svojih mogućnosti te broja djece i mladih, organiziraju kateheze i programe koji imaju za cilj duhovni, intelektualni i emocionalni razvoj. Svrha je rada sa djecom i mladima usađivanje temeljnih vjerskih istina, konfesionalnog identiteta te povezanosti sa kulturom i tradicijom. Ove godine, tijekom ljetnih praznika, održana su u organizaciji KUM-a tri kampa za djecu i mladež. U protekloj godini nismo bilježili probleme oko provođenja vjeronauka u školama od strane držanih institucija osim u jednoj situaciji gdje ravnatelj ne dozvoljava provođenje našeg zakonom utemeljenoga prava.
Problemi koji se povremeno pojavljuju povezani su sa stvaranjem krivih predodžbi i dezinformiranja. Dakle, možemo zaključiti, kako se sve više razvija svijest i praksa o tomu kako su ravnopravni građani naše domovine i oni manjinskoga religijskoga opredjeljenja, a to smatramo velikim iskorakom u pozitivnom smjeru.
Reformirana Crkva nastoji sve članove zajednice uključiti te im dati mogućnost afirmacije u sklopu Crkve. U tom smislu promovira spolnu jednakopravnost na stvarnoj, a ne samo na deklarativnoj razini. Svi su vjernici ravnopravni u duhovnom i crkvenom životu. Članovi imaju mogućnosti aktivnog učešća u pastoralnom služenju i odlučivanju, a sukladno Božjem pozivu i darovima. Aktivni članovi, bez obzira na spol, imaju pravo izbora na lokalnoj razini u prezbiterije Crkvenih općina, i druge službe, a na nacionalnom nivou u Sinodu, koja je vrhovno tijelo Crkve. Svi vjernici bez obzira na spol, imaju pravo obnašati sve pastoralne službe u Crkvi.
Rad je sa ženama organiziran kroz Reformiranu udrugu žena (RUŽA). RUŽA organizira aktivnosti i skupove, koji imaju nakanu integraciju i afirmaciju žena u Crkvi. U tom smislu redovito održava skupove i sastanke koje afirmiraju ženska pitanja u sklopu Crkve.
Ekumenizam te interkomuniji
Reformirana Crkva potiče i promiče ekumenska nastojanja. Budući je Crkva od početka ekumenskog pokreta bili uključena te jedan od začetnica nastojanja smatramo kako ekumenizam shvaćen u okviru tradicionalnih protestantskih crkva nema alternativu i predstavlja temelj za izgradnju boljega i pravednijega društva.
Dakle, ekumenizma ima budućnost tamo gdje se razumije kao mogućnost stvaranja zajedničkog kršćanskog djelovanja uz poštivanje konfesionalnoga identiteta i tradicije. U tom smislu moramo istaknuti kako smo, uopćeno govoreći, zadovoljni ekumenskim nastojanjima. Na žalost ne možemo se oteti dojmu kako ekumenizam na ovim područjima još uvijek nije nadišao svijest koja bi se mogla sažeti jednostavnim riječima: "svi moraju biti isti i pod istom upravom". Takav oblik ekumenizma odraz je totalitarističke svijesti koja je na žalost i u vjerskim zajednicama ostavila duboke tragove. U tom smislu postoji veliki prostor poboljšavanja ekumenske svijesti koja uvažava različitosti i nastoji živjeti s njima umjesto da ih prozelitizra i asimilira.
Iako suradnja sa Evangeličkom (luteranskom) Crkvom ne spada u ekumensku suradnju budući su Reformirana i Evangelička Crkva u teološkom i eklezijalnom smislu u suglasju, pa govorimo o iterkomuniju, na žalost zbog repova prošlih vremena kada je politika vršila pritisak na vjerske zajednice i stvarala neprirodne simbioze, ali i zbog zajedničkih slabosti, odnos koji ima potencijala ne živi puninu. Iako postoji suradnja ona bi se trebala daleko više poboljšati.
Suradnja sa Hrvatskim radijom
Hrvatska radio i televizija (HRT) je kao javni servis obvezan informirati i afirmirati manjinske vjerske zajednice te ispunjavati zakonom propisane obveze u tom područuju. Zahvaljujući progresivnom prisupu novinara Redakcije religijskog program HR radija; informiranje i afirmacija naše zajednice na nacionalnalnom radiju ispunjava očekivanja, i po našemu mišljenju sve zakonske obveza. Redakcija religijskoga programa radija ispunjava temeljnu svrhu postojanja te, po našemu mišljenju, nastoji biti javni servis vjerskih zajednica. U skoroj budućnosti očekujemo sličan pristup i na javnoj televiziji.
Poziv i poticaj
Pozivamo vjernike Crkve da svojom pobožnošću i djelovanjem stvaraju uvjete za duhovnu i društvenu reformu. Reformirani vjernici su ostavili velikoga traga na oblikovanju europske civilizacije. Kalvinizam je, shvaćen kao sustav teologije i pobožne prakse, udario trajan pečat na europskoj i svjetskoj civilizaciji, zbog toga smo prožeti osjećajem zahvalnosti Bogu i ponosom što smo dijelom tog nasljeđa te ćemo i dalje nastojati svojim radom i djelovanjem afirmirati te vrijednosti.
Pozivamo i sve ljude dobre volje na promicanje pravde, poštenja, rada i obrazovanja kako bi naša domovina išla naprijed te bila istinski, a ne samo deklarativno, prožete kršćanskim vrijednostima, utemeljena na pravdi i poštivanju različitosti te stvaranju uvjeta društvenih reformi. U tom smislu potičemo sve ljude dobre volje na davanje doprinosa kako bi se što prije priključili EU te konačno ostvarili povratak u civilizaciju kojoj smo pripadali veći dio svoje povijest, te bili zemlja standarda koji su sastavnica tog društvenog okvira i nasljeđa.
Naše su dugogodišnje molitve upućivane Bogu za progresivne odnose u društvu. Kada smo pomislili kako su bile uzaludni pozitivni društveni procesi i reforme, dakle raščišćavanje više desetljeća društvene nebrige, korupcije i kriminala, proces europeizacije počinje uzimati zamah. Te činjenice promatramo kao veliki iskorak naprijed i put u društvo koje će biti utemeljeno na pravom i pravnom sustavu vrijednosti, koji na žalost nije u potpunosti zaživio. Tijekom komunizma takav sustav nije postojao, a taj se negativni trend produbio u tranziciji i ostao nazočan do danas.
Na našu moralnu žalost, ali društvenu radost i pozitivnu budućnost naše djece, napredne zemlje EU nas uče kako se svjetonazor mora živjeti, a ne samo službeno deklarirati. Pozitivan sustav vrijednosti i zakoni se ne proklamiraju i donose zbog drugih, nego zbog nas. Zato treba postojati što manji raskorak između onoga čemu težimo i onoga što jesmo. Sve to na žalost moramo učiti i usvajati sada, od drugih jer nismo imali snage i moralne odlučnosti suočiti se sa sobom i raditi na svojim slabostima te raščistiti sa totalitarističko balkanskim nasljeđem.
Zbog toga potičemo sve na društveno odgovorno ponašanje, a vjernike i na molitvu za našu domovinu Hrvatsku te njezine građane. Molitva upućena Bogu otvara vrata neba i donosi blagoslove društvenoj zajednici!
